svetitelj

Serbo-Croatian

FWOTD – 16 December 2015

Etymology

From svȇt +‎ -telj.

Pronunciation

• IPA^(key): /sʋětiteʎ/
• Hyphenation: sve‧ti‧telj

Noun

svètitelj m (Cyrillic spelling свѐтитељ)

1. (Eastern Orthodoxy) a saint, especially an ascetic or monk who nurtures the ideal of education and dissemination of knowledge

   Synonym: svétac

   • c. 1858, anonymous author, Hymn to Saint Sava:

     Uskliknimo s ljubavlju / Svetitelju Savi.

     Let us cry out with love / To Saint Sava.

Declension

Declension of svetitelj

	singular	plural
nominative	svetitelj	svetitelji
genitive	svetitelja	svetitelja
dative	svetitelju	svetiteljima
accusative	svetitelja	svetitelje
vocative	svetitelju	svetitelji
locative	svetitelju	svetiteljima
instrumental	svetiteljem	svetiteljima

References

• “svetitelj” in Hrvatski jezični portal